zdravka rumiha1


Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. med. vet.
Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb

P: Pas mi ima pet godina, od čega skoro svih 5 mučimo muku s gastritisom. Sve bi bilo u redu da ona, kad je uhvati, ne jede sve šta je jestivo i nejestivo. Prvo počne oblizivanje, gutanje pa lizanje poda i onda krene jest svašta. Tako nam je pojela kesu i prsten koje je na svu sreću izbacila. Dajemo joj da jede travu, iako ne bi smila, samo da ne pojede šta drugo pa iza toga u većini slučajeva povrati sve skupa sa žutom pjenom. Ja psa ne mogu odvratiti od jedenja bilo čega kada je to uhvati jer nju uhvati tolika panika da je to nepojmljivo. Nikakva igra i nista ne pomaže pa joj moramo dopustiti da jede travu, inače joj ne prođe. Dobivala sam svakakve savjete, od kojih je jedan bio da je možda neka anomalija u jednjaku, da joj napravim rentgen i odvedem je u Zagreb na operaciju ako je to. Koliko je to uopće moguće, da bih mučila psa sa rentgenom? Pila je antibiotike, peptorane, injekcije, hranu s lijekom jela itd. Sada jede samo BARF i vitamine već mjesecima i puno je manje sve to skupa i puno je živnula, ali još se javlja. Veterinar sada sumnja na neku bakteriju i odlučio je ovaj put da pije antibiotike duze vrijeme 10, 15 dana. Ne znam koliko je to pametno toliko davati psu i ako joj ne pomogne, što onda? Da li je tako kronični gastritis uopće moguće smiriti? Ponaša se kao da pokušava nešto progutati i primjetila sam da izbaci neprobavljenu hranu, čak i satima nakon, pa možda je moguće da je ipak jednjak. Ako se uspostavi da je proširenje moze li se to ikako dovest u red? Nas je strah ostavljat nju samu jer znamo sve posljedice ako pojede strano tijelo i samo gledamo kako da to riješimo. Sanda

O: Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutan ili kroničnog toka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje, te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti – bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom.  

Više o problematici kroničnog gastritisa kod pasa možete pročitati u odgovoru moje kolegice, objavljenom pod naslovom Kronični gastritis.

Kada se radi o problematici probavnog sustava, pretragom rentgenskom snimkom dobivamo većinom normalan nalaz, međutim može se ponekad naći strana tijela, stanjena stjenka želuca, zastoj sadržaja zbog obstrukcije te trajno rastezanje stjenke. Kontrastom možemo detektirati strane predmete, zastoj sadržaja ili defekte stjenke želuca. Osim rentgenske pretrage, čini se i dijagnostička gastroskopija koju radimo za inspekciju sluznice želuca te biopsiju. Biopsija (uzimanje uzorka tkiva) se preporuča za postavljanje dijagnoze.

Kada se govori o problemima sa jednjakom ljubimca, najčešći poremećaj koji se javlja je dilatacija, tj. proširenje jednjaka. Glavni simptom ove bolesti jednjaka jest regurgitacija. To je proces sličan povraćanju kod kojeg dolazi do pasivnog izbacivanja sadržaja jednjaka. Obično je to neprobavljena hrana, tekućina i slina. Ponekad je teško razlikovati radi li se o povraćanju ili o regurgitaciji jer do ove druge može doći neposredno nakon jela, ali isto tako i više sati nakon uzimanja obroka.  Megaezofagus je stanje proširenosti jednjaka pri čemu ne postoji mogućnost transporta hrane do želuca uz pomoć mišićnih kontrakcija.  Ovo stanje može biti urođeno ili stečeno. Urođeni megaezofagus se javlja kod štenaca i mladih pasa. Predisponirane pasmine su: irski seter, newfaundlander, njemački ovčar, Shar pei, labrador retriver. Smatra se da urođeni megaezofagus nastaje zbog nedovoljne inervacije mišićnog sloja jednjaka.  Tijekom rasta psa živčani sustav sazrijeva, te se uspostavlja bolja neuromišićne veza i stanje se popravlja. Stečeni megaezofagus nastaje kod odraslih pasa uslijed poremećene ili prekinute inervacije mišićnog sloja jednjaka koja može nastati kao posljedica raznih oboljenja. Dijagnoza megaezofagusa se postavlja RTG pretragom. 

 

U normalnim uvjetima, hrana koja dospije u jednjak izaziva refleksne mišićne kontrakcije i opuštanja koje tako provode hranu do želuca. U slučajevima kada je prekinuta ili oslabljena neuromišićna veza, jednjak gubi tonus i sposobnost da provodi hranu do želuca. Hrana se nakuplja u lumenu jednjaka što posljedično dovodi do njegove dilatacije, tj. proširenja.

Navode se i neke bolesti koje posljedično mogu dovesti do dilatacije jednjaka. Najčešća je Myasthenia gravis. Myasthenia gravis je oboljenje koje karakterizira prekidanje živčano-mišićne veze i impulsa koji se provode živcima te za posljedicu ima reakciju mišića, koja izostaje. Osim muskulature jednjaka, zapaža se slabija reakcija i skeletnih mišića.

Adisonova bolest (hipoadrenokorticizam) također može biti povezana s megezofagusom, ali u rjeđim slučajevima. Adisonova bolest predstavlja hormonalno oboljenje tijekom kojeg organizam luči manju količinu kortizona. Nedostatak kortizona utječe na metabolizam mišićnog sloja jednjaka. Mehanička oštećenja jednjaka mogu dovesti do striktura, tj. suženja te se ispred mjesta suženja jednjak širi. Mehaničko oštećenje jednjaka nastaje uslijed čestih povraćanja, konzumiranja kostiju, pasaža stranih tijela itd. Prije samog liječenja i prognoze stanja, poremećaj se treba dijagnosticirati. Nakon postavljene dijagnoze neophodno je odraditi i endoskopski pregled jednjaka, kako bi se isključilo postojanje ulcera ili tumorskih masa. Pošto psi sa dilatacijom u toku regurgitacije često inhaliraju povraćeni sadržaj, neophodno je radiografski i na osnovu auskultacije isključiti postojanje pneumonije. Preporučljivo je uraditi i biokemijske analize krvi, kao i krvnu sliku. Terapija se svodi na olakšavanje pasaže sadržaja do želuca. Osnovno je odrediti koja vrsta hrane psu najviše odgovara: tekuća, kašasta ili čvrsta. Uvijek je preporučljivo davati kašastu hranu, međutim u nekim slučajevima čvrsta hrana daje bolje rezultate, pa se preporučuje da se pokuša sve i pronađe što psu individualno najviše odgovara. Zatim je neophodno psu podići posudu za hranjenje, kako bi se što više smanjio utjecaj gravitacije na hranu koja otežano pasira do želuca. Najbolji rezultati se postižu kada pas konzumira hranu tako što se mora prednjim ekstremitetima popesti na uzvišenje (npr. stepenica) i nakon hranjenje tako provede 10 - 15 min, kako bi hrana pod utjecajem gravitacije dospjela do želuca. Daju se češći i manji obroci hrane, koja je lakoprobavljiva. Ukoliko se na ovaj način pas ipak ne hrani adekvatno, postoji mogućnost postavljanja želučane sonde. Prognoza je u većini slučajeva dobra, uz korekciju ishrane.

Što se tiče bakterijske infekcije želuca, u koju sumnja Vaš veterinar, vjerojatno je govorio o helikobakteriozi. Iako se kod pasa najpoznatija H. pilory ne pronalazi, postoji nekoliko vrsta Helicobacter bakterija koje mogu izazvati zdravstvene probleme. Kod nekih pasa ne uzrokuju vidljive simptome i prolaze same od sebe, kod drugih pasa uzrokuje opsežne probavne probleme, sa velikim gubitkom tjelesne težine pa čak i fatalnim ishodom. Liječenje podrazumijeva antacide te antibiotsku terapiju u trajanju minimalno dva tjedna.

Također, željela bih skrenuti pozornost na problem jedenja nejestivih stvari kod Vaše ljubimice. Općenito, neprirodan apetit je pojava kad životinja manje ili više odbija uobičajenu hranu, a voli jesti hranu koja joj inače ne odgovara ili tvari koje uopće nisu za jelo (zemlju, žbuku, drvo, krpe i sl.). Neprirodan apetit ukazuje na poremećaje u funkciji probavnog sustava, na poremećaje u mijeni tvari, a naročito na nestašicu minerala, vitamina i drugih biokatalizatora, no može biti i odraz poremećaja u funkciji moždane kore. Progutani nejestivi predmeti vrlo su opasni za životinju. Kako se u pravilu ne mogu potpuno sažvakati, predstavljaju strano tijelo čiji je prolaz kroz probavni trakt upitan. Strano tijelo može djelomično ili potpuno prekinuti pasažu kroz probavni trakt, a isto tako može mehanički oštetiti sluznicu, kao i dublje stukture usne šupljine, jednjaka, želuca ili crijeva. Sve ovo dodatno pogoduje pogoršanju simptoma gastritisa pa je svakako za preporuku da ljubimicu držite pod kontrolom, a ukoliko je vidite da uzima nejestive stvari, pažnju joj odvratite pozivom na igru ili drugom aktivnosti kako bi se odučila od ovakvog ponašanja. Naime, postoji i mogućnost da joj ovakvo ponašanje prijeđe u naviku, u kojem uzrok disbalansa hranjivih tvari u organizmu ili drugi nije primaran. Naime, zbog dobrobiti kujice iznimno je važno zaustaviti uzimanje nejestive hrane, pogotovo ako to čini i vani u šetnji. Uključite je u neki program dresure, pokušajte i sami s vježbama poslušnosti rukovodeći se priručnikom ( npr. "Pas priručnik za vlasnike" Dr. B.Fogle). Za odvikavanje od možete koristiti i brnjice. To može biti brnjica kojom se kontrolira ugriz ("Master control" Karlie) ili brnjica u obliku košarice koja omogućava dahtanje i rashlađivanje psa koji šeta ili trči.

U svakom slučaju, prije poduzimanja bilo kakve terapije, trebalo bi postaviti dijagnozu. Za detaljnu dijagnozu i daljnju obradu Vaše ljubimice preporučam da se javite na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Heinzelova 55 (tel 01/2390-111 (centrala), radno vrijeme pon-pet 9-11h i 16-18, sub, ned i praznici 9-11h),  gdje će Vas stručnjaci iz tog područja ako će biti potrebno uputiti i na druge klinike veterinarskog fakulteta (rentgen, parazitologija...).
 

OZNAKE: